Određivanje roka trajanja kozmetike

Svaki kozmetički proizvod se s vremenom mijenja. Sastojci se mogu postupno razgraditi, mirisi mogu izgubiti svoj izvorni karakter, boje mogu izblijedjeti, a konzervansi mogu postati manje učinkoviti. Određivanje roka trajanja proizvoda stoga je ključni dio razvoja kozmetike, pomažući proizvođačima da osiguraju da proizvodi ostanu sigurni, stabilni i da funkcioniraju kako je predviđeno tijekom cijelog svog predviđenog vijeka trajanja.

U Europskoj uniji rok trajanja ne određuje se proizvoljno. Trebao bi biti potkrijepljen znanstvenim dokazima prikupljenim tijekom razvoja proizvoda, posebno studijama stabilnosti i, gdje je primjenjivo, mikrobiološkim ispitivanjima. Ove evaluacije dio su procjene sigurnosti koja se razmatra prije stavljanja kozmetičkog proizvoda na tržište u skladu s Uredbom (EZ) br. 1223/2009.

Što je rok trajanja?

Rok trajanja odnosi se na razdoblje tijekom kojeg kozmetički proizvod ostaje siguran i održava svoju očekivanu kvalitetu kada se čuva u odgovarajućim uvjetima prije nego što ga potrošač otvori.

Tijekom tog razdoblja, proizvod bi trebao i dalje ispunjavati svoje specifikacije za izgled, miris, teksturu, pH, viskoznost, stabilnost sastojaka, mikrobiološku kvalitetu i kompatibilnost s pakiranjem. Ako se bilo koja od ovih karakteristika značajno pogorša, proizvod možda više neće biti prikladan za upotrebu.

Važno je razlikovati rok trajanja od razdoblja nakon otvaranja (PAO) . Rok trajanja odnosi se na neotvoreni proizvod koji se pravilno skladišti, dok PAO označava koliko dugo se proizvod općenito može sigurno koristiti nakon prvog otvaranja.

Zašto je rok trajanja važan

Realan rok trajanja pomaže u zaštiti i potrošača i proizvođača. Proizvodi koji ostaju na policama trgovina mjesecima ili godinama moraju i dalje funkcionirati kako se očekuje kada su kupljeni i korišteni.

Netočan rok trajanja može dovesti do nekoliko problema, uključujući smanjene performanse proizvoda, promjene u izgledu, mirisu ili teksturi, gubitak učinkovitosti konzervansa, mikrobiološku kontaminaciju, pritužbe potrošača i povrat proizvoda te povećane regulatorne i poslovne rizike.

Iz tih razloga, određivanje roka trajanja važna je komponenta procesa razvoja proizvoda, a ne samo postupak označavanja.

Je li rok trajanja obavezan prema Uredbi EU o kozmetici?

Uredba (EZ) br. 1223/2009 zahtijeva da kozmetički proizvodi stavljeni na tržište EU budu sigurni u svim svojim normalnim i razumno predvidljivim uvjetima upotrebe. Iako Uredba ne propisuje jedinstvenu metodu ispitivanja ili fiksni rok trajanja, proizvođači moraju posjedovati odgovarajuće dokaze koji podupiru stabilnost i sigurnost proizvoda.

Izvješće o sigurnosti kozmetičkih proizvoda (CPSR) također uzima u obzir dostupne informacije o stabilnosti prilikom procjene je li proizvod siguran tijekom skladištenja i upotrebe.

Ako kozmetički proizvod ima minimalni rok trajanja kraći od 30 mjeseci, na etiketi mora biti naznačen rok trajanja „Najbolje upotrijebiti do“.

Ako proizvod ostane stabilan dulje od 30 mjeseci, minimalni rok trajanja obično se zamjenjuje simbolom Razdoblje nakon otvaranja (PAO), koji označava koliko dugo se proizvod obično može koristiti nakon prvog otvaranja.

Kako se određuje rok trajanja?

Rok trajanja utvrđuje se kombiniranjem znanstvenog ispitivanja s tehničkom procjenom, umjesto oslanjanja na jedno laboratorijsko mjerenje.

Proizvođači obično procjenjuju proizvod putem studija stabilnosti provedenih u različitim uvjetima skladištenja. Ove studije prate fizičke, kemijske i mikrobiološke karakteristike tijekom vremena.

Prikupljeni podaci omogućuju stručnjacima da procijene kako će se proizvod ponašati tijekom transporta, skladištenja, maloprodajne distribucije i upotrebe od strane potrošača.

Uzima se u obzir nekoliko čimbenika, uključujući:

  • Fizička stabilnost.
  • Kemijska stabilnost.
  • Mikrobiološka kvaliteta.
  • Kompatibilnost pakiranja.
  • Predviđeni uvjeti skladištenja.
  • Formulacija proizvoda.

Zajedno, ove evaluacije pružaju dokaze potrebne za opravdanje odgovarajućeg roka trajanja.

Ispitivanje stabilnosti čini osnovu za određivanje roka trajanja.

Ubrzano testiranje koristi povišene temperature za brže predviđanje dugoročne stabilnosti, dok studije u stvarnom vremenu promatraju proizvode pod normalnim uvjetima skladištenja tijekom duljih razdoblja.

Korištenje oba pristupa pruža veće povjerenje u predloženi rok trajanja.

Ambalaža igra važnu ulogu

Rok trajanja ne ovisi samo o samoj formulaciji već i o odabranoj ambalaži.

Spremnici moraju na odgovarajući način zaštititi proizvod od utjecaja okoline poput kisika, vlage, svjetlosti i mikrobne kontaminacije. Određeni sastojci također mogu s vremenom stupiti u interakciju s plastikom, premazima, pumpama ili brtvama.

Studije kompatibilnosti ambalaže pomažu u identificiranju potencijalnih problema poput promjene boje, curenja, isparavanja, deformacije ili migracije između ambalaže i kozmetičke formulacije.

Zbog toga, promjena pakiranja može zahtijevati dodatnu procjenu stabilnosti, čak i kada formulacija ostane nepromijenjena.

Čimbenici koji utječu na rok trajanja

Ne postoji univerzalni rok trajanja za kozmetičke proizvode. Svaka formulacija ponaša se drugačije ovisno o sastojcima i namjeni.

Na trajnost proizvoda utječe nekoliko čimbenika, uključujući količinu prisutne vode, vrstu korištenih emulzija, konzervanse, antioksidanse, pH, izloženost kisiku, kvalitetu proizvodnje, temperaturu skladištenja, dizajn ambalaže i stabilnost aktivnih sastojaka.

Proizvodi koji sadrže nestabilne prirodne ekstrakte, vitamine ili botaničke sastojke mogu zahtijevati opsežniju procjenu od formulacija sastavljenih od visoko stabilnih sastojaka.

Tipičan rok trajanja kozmetičkih proizvoda

Mnogi kozmetički proizvodi stavljeni na europsko tržište imaju neotvoreni rok trajanja između dvije i tri godine ako se pravilno skladište. Međutim, to se ne bi trebalo tumačiti kao regulatorni zahtjev.

Neki proizvodi mogu pokazati izvrsnu stabilnost i nakon tog razdoblja, dok drugi – posebno formulacije koje sadrže nestabilne aktivne sastojke ili minimalne konzervanse – mogu zahtijevati kraći rok trajanja, što potvrđuju podaci ispitivanja.

Stoga bi svaki proizvod trebalo pojedinačno procijeniti, umjesto da se oslanjamo na generičke pretpostavke industrije.

Što se događa ako se pronađu problemi sa stabilnošću?

Studije roka trajanja ponekad otkrivaju neočekivane slabosti formulacije.

Uobičajeni nalazi uključuju odvajanje emulzija, promjene viskoznosti, nestabilnost boje, degradaciju mirisa, promjenu pH vrijednosti, rast mikroba ili nekompatibilnost s pakiranjem.

Kada se to dogodi, proizvođači često preoblikuju formulu proizvoda, poboljšavaju sustav konzervansa, modificiraju pakiranje ili prilagođavaju preporuke za skladištenje prije nego što ponove potrebna ispitivanja.

Identificiranje ovih problema tijekom razvoja znatno je jeftinije od njihovog otkrivanja nakon komercijalnog lansiranja.

Rok trajanja i označavanje proizvoda

Utvrđeni rok trajanja izravno utječe na informacije koje se prezentiraju potrošačima.

Proizvodi s minimalnom trajnosti od 30 mjeseci ili manje zahtijevaju datum “Najbolje upotrijebiti do”.

Proizvodi stariji od 30 mjeseci obično prikazuju simbol Razdoblje nakon otvaranja , koji označava preporučeno razdoblje sigurne upotrebe nakon otvaranja proizvoda.

Dodijeljeni rok trajanja uvijek treba biti potkrijepljen odgovarajućom tehničkom dokumentacijom koju održava proizvođač ili odgovorna osoba kao dio Datoteke s informacijama o proizvodu (PIF).